петак, 25. јул 2014.

Dosije "Tasovac" - Kultura je negde tamo...


                       



   "Hvala što ne dolazite."

Sećate li se performansa Beogradske filharmonije u Ulici Strahinjića bana? Pre nepune tri godine direktorska funkcija Ivana Tasovca bila je, zapravo, oštar bič u rukama čoveka koji je za mene uvek predstavljao simbol srčane borbe za kulturu. Ili barem ono što je od nje preostalo.
Zameniti je ministarskom foteljom isprva je delovalo kao dobar osnov za još oštriju borbu i možda i nadu u konačnu pobedu. Ono što se dalje dešavalo nažalost je postalo osnov jedino dubokom sarkazmu.
Gde se na tom putu izgubio Ivan Tasovac i da li je zaista tanka linija koja razdvaja Nemanjinu i Ulicu Strahinjića bana?


Ivan Tasovac rođen je u Beogradu 1966. godine. Diplomirao je klavir na Konzervatorijumu u Moskvi i bio direktor Beogradske filharmonije od 2001. do 2013. godine, kada preuzima dužnost ministra kulture i informisanja u Vladi Republike Srbije.

Impresivna biografija, nesporna energija i sposobnost i avangardna pojava činili su Tasovca naizgled idealnim kandidatom za ministra kulture. A onda je nastupila tišina. I to ne ona buntovnička, protestna tišina. Ovo je bila tišina nemoći.
Budimo objektivni - u državi koja iz budžeta za kulturu izdvaja deo koji bi đaci u školi verovatno poredili sa ocenom dva na jedan ("Nije kec k'o vrata, al' i nije da nije...") teško da iko može da učini čuda. Ono što zameram Tasovcu kao ministru je što se kod onog "Malog koraka za sebe, a velikog za kulturu" spotakao i do danas, nakon skoro godinu dana, nije ustao.

Zašto ćutite, gospodine Tasovac?

Kao ministar, u svojim rukama imate na raspolaganju nepregledni medijski prostor. Zašto ga ne koristite? Zašto svakoga dana ne govorite javno o problemima u resoru kulture? Zašto ne pišete tekstove? Zašto ne okupite umetničku elitu i sa po jednim našim istaknutim umetnikom ne obiđete svakog dana drugu školu i ne držite deci predavanja na temu kulture i njene neophodnosti? Uverena sam da bi se Vašem pozivu svako odazvao. Zašto, na kraju krajeva, kod kuće na običnom A4 papiru ne odštampate sa Interneta jednu, bilo koju, umetničku sliku, ispod nje podatke o umetniku i likovnom pravcu kojem pripada i lično, u znak protesta, ne stanete ispred zatvorenog Narodnog muzeja i ne delite to prolaznicima? Zašto ponovo ne izvedete Filharmoniju na ulicu?
Sigurna sam da neko poput Vas ima mnogo neuporedivo boljih i originalnijih ideja, ali nas to vraća na prvo pitanje.

Zašto ćutite?

Ni za šta od ovde nabrojanog nije potreban novac, pa ni zanemarljivih 0,2% BDP. Potrebna je dobra volja i vera. Nekada ste ih imali. Ne mogu a da se ne zapitam kako bi danas Tasovac, član žirija, ocenio Tasovca, ministra, u serijalu "Ja imam talenat". Da li bi ga pustio u naredni krug?


I, da ne bude zabune, ništa bolji od Vas nisu bili ni Vaši prethodnici. Svi zajedno snosite teško breme odgovornosti za kliničku smrt srpske kulture, ali ono što Vama zameram je što barem ne pokušate da je reanimirate. I možda ona nikada ne bude kao u neka srećnija i lepša vremena, ali barem će biti živa. I ne zaboravite - Vi ste jednom bili simbol ljudi za koje kultura nije bila apstraktan pojam, već smisao života.

Jeste li sada živi?

Da sam ja danas na mestu bilo koje kulturne institucije u ovoj zemlji, na sebe bih, kao opomenu svim prethodnim, a i sadašnjem ministru, okačila onu istu poruku - "Hvala što ne dolazite."

Sa željom da izbegnem ponavljanje kako nijedan muzej u zemlji ne radi i kako su nam pozorišta deo svakodnevice jedino kada novine prenesu da se zaposleni spremaju da linčuju upravnika, završavam ove ogorčene redove porukom: "Zbogom, kulturo, mi te više ne bismo zadržavali..."

3 коментара:

  1. Hvala što ne dolazite!Narodni muzej koji ne radi!Sve si pogodila izuzetno!Draga Milice izutena si spisatelj!!Novinar u najavi!Srećno ti bilo!!

    ОдговориИзбриши
  2. Neverovatno je to da i pored ovolikog prozivanja vec mesecima, taj covek se nije udostojio da bar bekne....potpuni opozit .....ovako je izgubio sav kredibilitet koji je i oako ga je imao.....sramota.....a Vama hvala...

    ОдговориИзбриши
  3. ukljucim tv i ynam gde nam je kultura, novac i yarada je progutao i dostojanstvo i norme i sistem vrednosti... Lako je naučiti životinju, lako je naučiti prostaka,ali je teško naučiti onoga ko je nenaučen već postao učitelj drugima." Tako kaze Vladika Nikolaj, i umesto tim vrednostima da se okrecemo onim kojima su preziveli sve nedace u proslosti, mi smo spustili granicu odlicnog i dovoljnog, doktorata i magistrure, radnika i neradnika... mogu da se tesim samo onim nasim opaskama da... "Ko zna zasto je to dobro".

    ОдговориИзбриши